|
Obedska bara, ruta koja je odavno u planu ali trenutak njene realizacije definitivno nije pravi. Želja da što više vozimo nas je odvratila od racionalnog planiranja. Boban i ja skoro bez ikakve kondicije jer smo ove godine vozili manje od 400 km. Zoran je već druga priča, trči svakodnevno po 10-ak km tako da ima snage da povuče baš dobro, što je i dokazao skoro tokom cele vožnje. Nego da krenemo na vožnju dugu 119 km. Polazak u 10:00, Zoran i ja standardnom rutom do mosta na Adi. Zoran vozi neuobičajeno brzo, pratim ga ali sa dosta napora... vidi se da ima kondicije. Vozimo preko mosta do buvljaka gde se nalazimo sa Bobanom. Nastavljamo savskim nasipom pa skrećemo prema Surčinu. Put prilično loš, pun rupa i šljunka koji je u stvari nasut da popuni pomenute rupe, ali se vremenom rasuo po celom putu. Posle pređenih 34km pravimo pauzu u centru Surčina. Osveženje uz hidroaktiv vodu i krem bananice. Nastavljamo novim asfaltom dalje, prolazimo kroz Bečmen pa skrećemo levo do Bojčinske šume. Za trenutak zastajemo da se raspitamo kojim putem do Kupinova i Obedske bare, pa vozimo dalje. Lagano ulazimo u Kupinovo, Zoran i ja smo ovde prvi put, Boban je već bio ovde 1999.godine za vreme bombardovanja, tako da se polako priseća gde se šta nalazi. Termalni izvor i spomenik palim borcima iz II svetskog rata je mesto gde stajemo. Izvor jeste termalni, ali zaslužuje bolje odnos Kupinova, jer kako kažu „Ovaj izvor za meštane Kupinova više ima emotivni značaj, pre svega što se izvor nalazi na spomeniku palim borcima iz drugog svetskog rata”, i još kažu da „Postoji legenda koja kaže da će se devojke i mladići koji dođu u posetu Kupinovu i napiju se vode sa ovog izvora, udati ili oženiti iz Kupinova”. E da smo pre tridesetak godina bili ovde, možda bi se legenda i ostvarila 😃😃😃 nemanjazujic.wordpress.com/spomenik-palim-borcima/ Nastavljamo dalje do crkve Svetog Duha podignuta 1803 godine, koja zbog sadašnjeg izgleda ili zbog svoje arhitekture nekako odiše starinom pa imamo utisak da je još starija od tih dvesta i kusur godina. nemanjazujic.wordpress.com/crkva-svetog-duha/ vozimo na kraju sela do ruba Obedske bare, škljocamo par fotografija pa u povratku stajemo kod crkve Sv. Luke. nemanjazujic.wordpress.com/crkva-svetog-luke/ i etno kuće i muzeja koji se nalaze tik uz crkvu. Zbog naše neupućenosti da ne kažem neznanja o istorijatu i starosti pomenute crkve koju je u XIV veku podigao Đurađ Branković, odlučujemo da ipak posetimo etno kuću i muzej gde smo se nekako najviše zadržali. nemanjazujic.wordpress.com/muzej-kupinovo/ Celina etno kuće i muzeja je jako lepa. Tu je i vidikovac sa koga se pruža pogled na Kupinovo i deo Obedske bare. Naravno kao i uvek svojim telefonima škljocamo ne bi li koliko toliko dočarali mesta na kojima smo bili, mada uvek zbog ovako lepih prizora zažalim što nisam poneo svoj fotoaparat. Nemamo baš puno vremena, pa odustajemo od detaljnije šetnje po Obedskoj bari, treba pedalirati nazad još 60-ak km i vratiti se, a pritom Zoran radi III smenu a ja moram u posetu kod mog kuma Đoke Đokića. Krećemo nazad, ovog puta preko Ašanje i Petrovčića... Zoki forsira ne bi li mu ostalo što više vremena za odmor. Boban i ja se trudimo ga pratimo, nekad sa uspehom a nekad on uspori. Ide to prilično dobro, prolazimo Bečmen i stižemo u Surčin na naše staro mesto... pauza i naravno osveženje, hidroaktiv voda i bonžita, mada je jedan član ekipe ipak osveženje potražio u pivu🍺. Neću reći o kome se radi osim da je posle ove pauze do N. Beograda vozio kao blesav... Stižemo do Vojvođanske ulice i lagano biciklističkom stazom dolazimo do Bobanove zgrade gde se razilazimo. Zoki i ja nastavljamo dalje pa preko Brankovog mosta, zatim skraćujemo put i vozimo Pop Lukinom, presecamo Knez Mihailovu, pa Vasinom ,Makedonskom, Cetinskom, ulazimo u despota Stefana i dalje standardnom trasom. Ono što sam zaboravio da kažem je činjenica da se Zoki celim putem nervirao i gunđao što mu se nešto čuje dok okreće pedale. Možda se čuje u pogonu, ma ne, čuje se napred, ne ipak se čuje kod zadnjeg točka... i tako stalno. Ali bez obzira na njegovo gunđanje i definitivno veliki umor svih nas, pa i Zokija koji je najspremniji, ova vožnja sa ovom ekipom je bila pravo ZADOVOLJSTVO... 🚲