|
|
Zoran ne radi u četvrtak i petak. Planirao je da ode do mame u Novi Sad. Nagovara me da iskoristimo poslednje lepe dane u ovoj godini i vozimo, ali ovog puta drugom rutom, preko Fruške Gore. Ako ja ne idem on će ići vozom. Nisam baš voljan da dva dana ne radim, odustajem. Sutradan ga zovem da vidim da li je stigao u Novi Sad, naravno nije ni krenuo, i ponovo počinje nagovaranje da idemo u petak i vratimo se u subotu. To već ima smisla. Vremenska prognoza odlična. Nalazimo se u 7:00 i krećemo. Malo je hladno, nismo baš adekvatno opremljeni za ovo doba godine i ovakvo vreme ali lagana vožnja kroz grad ne predstavlja problem. Standardnom trasom preko Brankovog mosta, Bulevarom Nikole Tesle, pa kroz Zemun gde Izlazimo na Batajnački drum. Dalje se nižu Batajnica, Nova i Stara Pazova, Inđija. Tu pravimo kratku pauzu za osveženje i predah. S obzirom da je petak, radni dan očekivali smo da je saobraćaj prilično gust, ali se nadamo da će u povratku biti malo ređi. Nastavljamo dalje... u jednom trenutku Zoran primećuje da ne može brže, trudi se ali nikako da pređe brzinu od 16km/h 😃 predpostavlja da je uzrok bočni vetar, međutim ne primećuje da je uzbrdica prema Banstolu odavno krenula 😃 Put je sve lošiji, ispucao na skoro pravilne kvadrate... Bez većih problema smo se popeli na Banstol, kreće strma nizbrdica prema Fruškoj Gori. Šta vredi što je dobra nizbrdica za popravljanje prosečne brzine, kad zbog lošeg puta moraš da voziš sporije nego uzbrdo. Nekako smo se spustili do Sremskih Karlovaca, predlažem Zokiju da svratimo i napravimo par fotografija. Kaže da je ipak bolje da sutra u povratku svratimo da se sada ne hladimo, poslušao sam ga ali će se ispostaviti da nisam trebao. Vozimo dalje do Petrovaradina, pa kroz grad, do odredišta. Stigli smo u 12:25 Zoranova mama nas je dočekala, odmah iznela sveže bombone od svinje 😃 i hladno pivo 🍺🍺 Ne dugo zatim ručak pravi domaći podvarak, pa onda pita od bundeve, mmmm. Popodnevni odmor pa predveče lagana šetnja po karaju.
Alarm na telefonu nas budi, 6:30... gledamo kroz prozor, čini nam se kao da još nije svanulo, ipak ustajenemo da bi po dogovoru krenuli u 7:00. Napolju magla i prilično hladno, nema više od 3°. Svraćamo do pekare da kupimo nešto za usput i krećemo na vreme. Vozimo kroz grad lagano, ponegde zastanemo da napravimo par fotografija, ali ne vredi i dalje magla. Zoran se hvali kako poznaje Novi Sad kao svoj džep i samouvereno vodi, ja za njim ali ne zadugo, greška u ”NJEGOVOJ NAVIGACIJI” 😃😃😃 Nema veze par kilometara manje ili vše, svejedno je. Vraćamo se na pravi put. Prolazimo kroz Petrovaradin pa pravac Fruška Gora. I dalje je hladno, mene spašava maska za lice, Zoki je nema. Stižemo do Sremskih Karlovaca, pravimo par fotografija. Ipak je bilo bolje da smo svratili juče, bio je sunčan i lep dan. Krećemo dalje, čeka nas Banstol i uspon od 4.5km koju do sada nismo imali. Približavamo se i polako šaltamo brzine za veliki uspon. Dobro je krenulo, mada nas ometa jako loš put i saobraćaj koji je prilično gust. Vozimo nas dvojica to prilično dobro... negde na pola uspona osećam vrućinu... Oooo pa skini duksericu čoveče, kažem Zoranu da stanemo za trenutak... uh kakvo olakšanje. Nastavljamo dalje istim tempom, ide ide to odlično, stižemo na vrh Banstola tu pravimo par fotografija i nastavljamo. Iskreno nisam se nadao da ćemo ovakav uspon izvoziti bez većih problema, ipak smo mi amateri, ljudi u godinama 😃😃😃 i na baš u sjajnoj formi kao što smo bili letos. Blaga nizbrdica, vozimo brže ali ne previše jer je frontalni vetar prilično hladan. Stižemo do Inđije, zatim Stare Pazove gde pravimo pauzu. Odmor ne traje dugo da se ne bi ohladili, mada je vreme lepše, sunčano je inema magle. Nastavljamo dalje prema Novoj Pazovi i Batajnici... Stižemo do Zemuna pa kroz grad do ugla Višnjičke i Mirijevskog Bulevara gde se Zoki i ja razilazimo. Još par kilometara i kući smo. Šta reći... za dva dana vozili oko 180km, Avg 19km/h 😃 sve u svemu pravo ZADOVOLJSTVO... 🚲
Alarm na telefonu nas budi, 6:30... gledamo kroz prozor, čini nam se kao da još nije svanulo, ipak ustajenemo da bi po dogovoru krenuli u 7:00. Napolju magla i prilično hladno, nema više od 3°. Svraćamo do pekare da kupimo nešto za usput i krećemo na vreme. Vozimo kroz grad lagano, ponegde zastanemo da napravimo par fotografija, ali ne vredi i dalje magla. Zoran se hvali kako poznaje Novi Sad kao svoj džep i samouvereno vodi, ja za njim ali ne zadugo, greška u ”NJEGOVOJ NAVIGACIJI” 😃😃😃 Nema veze par kilometara manje ili vše, svejedno je. Vraćamo se na pravi put. Prolazimo kroz Petrovaradin pa pravac Fruška Gora. I dalje je hladno, mene spašava maska za lice, Zoki je nema. Stižemo do Sremskih Karlovaca, pravimo par fotografija. Ipak je bilo bolje da smo svratili juče, bio je sunčan i lep dan. Krećemo dalje, čeka nas Banstol i uspon od 4.5km koju do sada nismo imali. Približavamo se i polako šaltamo brzine za veliki uspon. Dobro je krenulo, mada nas ometa jako loš put i saobraćaj koji je prilično gust. Vozimo nas dvojica to prilično dobro... negde na pola uspona osećam vrućinu... Oooo pa skini duksericu čoveče, kažem Zoranu da stanemo za trenutak... uh kakvo olakšanje. Nastavljamo dalje istim tempom, ide ide to odlično, stižemo na vrh Banstola tu pravimo par fotografija i nastavljamo. Iskreno nisam se nadao da ćemo ovakav uspon izvoziti bez većih problema, ipak smo mi amateri, ljudi u godinama 😃😃😃 i na baš u sjajnoj formi kao što smo bili letos. Blaga nizbrdica, vozimo brže ali ne previše jer je frontalni vetar prilično hladan. Stižemo do Inđije, zatim Stare Pazove gde pravimo pauzu. Odmor ne traje dugo da se ne bi ohladili, mada je vreme lepše, sunčano je inema magle. Nastavljamo dalje prema Novoj Pazovi i Batajnici... Stižemo do Zemuna pa kroz grad do ugla Višnjičke i Mirijevskog Bulevara gde se Zoki i ja razilazimo. Još par kilometara i kući smo. Šta reći... za dva dana vozili oko 180km, Avg 19km/h 😃 sve u svemu pravo ZADOVOLJSTVO... 🚲